Najnovije
-
Oprostite, Gospodo
Danas san opet ima posla s jako nezadovoljnin domaćinima. Ili su oni imali posla sa masu nesposobnon poslugon. Sve ovisi kako gledaš. Eno ih. Svaki iz svoje nastambe gleda prema meni. Ka da san ja doša kod njih, a ne oni kod mene. Doručak kasni ravno sedam minuti. – Šta je vas dvoje, vaša visočanstva?…
-
Ben Hur
Zidić između dva nebodera cili je dan pržilo sunce. Čeka je da ono padne iza zgrade kako bi napokon osjetija ono zbog čega je i napravljen – naše guzice. Nije prošlo ni petnaest minuti od prve ladovine, a već su počeli stizat. Najprije zvuk šlapa. Onda čovik u izblidiloj sokolskoj majici sa četiri paketa pive…
-
Odjahala je u zoru
Digod si dobre volje, digod manje. Ali ako oćeš imat pasa, niko te ne pita koje je ura ni kakvo je vrime. I skoro svako jutro, na potezu od stana do livade, čekala nas je ona. Stara baba. Bacala se s kuka na kuk ka metronom, sa štapon u ruci koji je više pratija njezin…
-
Izvela san psa
– Renčaaa! Daj vode! Osušila su mi se usta! Promislija san: Di je ženska sad po ovoj vrućini? Zna li ona uopće koliko je vruće? Otvorija san oči i pogleda kraj sebe. Krevet prazan. Kušin ravan ka da niko nije ni leža. – Aaaa… jeba van svima pas mater! – zavapija san više iz navike…
-
Onaj šta je zna posal
Službeni kedi lagano je klizija prema semaforu. Na vratima veliki logo, na krovu rotacija koja odavno nije svitlila, a unutra dva čovika. Vozač je drža jednu ruku na volanu, a drugu naslonjenu na otvoreni prozor. Između prstiju gorila cigareta. – U nas u firmi uglavnom ovi šta znaju radit posal prvi odu ča. Suvozač slegne…